‘Glavno da sam se napokon pomaknula s mrtve točke i da stvari kreću u smjeru u kojem sam planirala’, napisala je blogerica.
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‘Gastarbajterica – nova generacija’.
Da, da, dobro ste pročitali. Više nisam jedina nezaposlena osoba u Njemačkoj!
Dan nakon zadnjeg cendravog posta u kojem cmoljim o nostalgiji i kako me nitko neće dobila sam poziv za razgovor za subotu. Naravno, smotana kakva jesam, zaboravila sam o kojem se točno poslu radi jer sam se javila na puno oglasa u zadnja dva tjedna i sve izbrisala s maila, no na sreću šef mi je napisao u SMS-u adresu i svoje ime pa sam izgooglala.
Prvo sam mislila da se radi o poslu konobarice jer je primarna djelatnost firme gastronomija, ali rekoh bolje i to nego ništa. I tako sam otišla na taj razgovor i ispostavilo se da ću raditi fakture, račune i ostale financijske poslove za tu firmu. Pa gdje ćeš bolje! Posao ni više ni manje nego u mojoj struci!!!
Osjećam se kao da sam dobila na lotu. Doduše radi se o Minijobu za 450 € mjesečno, ali sam prezadovoljna jer ne bi ni mogla raditi puno radno vrijeme i pravi posao zbog tečaja njemačkog. Već sam odradila par faktura i računa. Nije lako raditi na njemačkom i tek sada vidim koliko mi ustvari još fali pojmova i izraza, ali uspijevam uz pomoć rječnika, a i šef je super i stvarno mi puno pomaže. Za sada je kaže prezadovoljan sa mnom jer sam brza i precizna, a i super se slažemo.
Vjerojatno se pitate koji bi normalan Nijemac zaposlio bedastu Hrvaticu koja još nabada njemački za važne financijske poslove…
Jedan od razloga je naravno to što sam studirala ekonomiju, smjer financije i imam nešto studentskog iskustva u uredskim i financijskim poslovima u velikim kompanijama u Hrvatskoj, a drugi jer su mu se svidjeli moji hobiji u životopisu. Šef mi je vršnjak, bavimo se istim sportovima (tj. kojima sam se bavila u Hrvatskoj jer su mi tu trenutno preskupi) i imamo milijun zajedničkih interesa i tema. Toliko o tome da Nijemce zanima samo red, rad i disciplina. Poznajemo se manje od tjedan dana, već smo na ti, a pričamo kao da se znamo 100 godina. Uz to vježbam njemački puno više, on meni pomaže sa zadaćom, a ja njega učim engleski. Win – win 🙂 Samo da tako i ostane i da ne zeznem nešto i dobijem otkaz. To bi bio peh…
Priznajem da sam bila malo previše izbirljiva s traženjem posla u Njemačkoj. Mogla sam već par mjeseci raditi u McDonaldsu ili nešto slično u gastronomiji, čišćenje itd., ali mogla sam si priuštiti ne raditi jer sam došla u Njemačku sa 2000 € ušteđevine i imam besplatan stan. Dakle hrana i ostale potrepštine su mi bile jedini izdaci. Znam da većina ljudi nema taj luksuz, ali eto, ja sam ga imala. Ali sada mi je već postalo na knap’ i za 2-3 mjeseca bi morala natrag u Hrvatsku da nisam dobila ovaj posao. Živim jako skromno, brojeći svaki cent, ali nikada nije bilo upitno da neću imati dovoljno za osnovne potrepštine.
Što se tiče Minijoba, odnosno Nebenjoba, raspitala sam se po osiguranjima i u Njemačkoj i u Hrvatskoj i ispada da nije potrebno imati njemačko osiguranje ukoliko se ne premašuje iznos od 450 € mjesečno. To mi je još bolje jer minimalno osiguranje je oko 170€ mjesečno, a ovako ne moram ništa platiti. Nadam se svejedno da mi neće doći na adresu čestitka s pozamašnom cifrom za platiti. Kao što sam već napisala – nikada ne znaš kod Nijemaca. Sve osim zraka naplaćuju.
Još mjesec dana do kraja kursa, gradiva je tonu, a vremena sve manje. Sljedeći tjedan se ponovno prijavljujem na Arbeitsamt, odnosno njemačku burzu rada i krećem u još ozbiljniju potragu – za pravim poslom s punim radnim vremenom!
Glavno da sam se napokon pomaknula s mrtve točke i da stvari kreću u smjeru u kojem sam planirala.
Zidovi padaju, nada ipak nije izgubljena i ispostavilo se da nije istina da su svi uredski poslovi rezervirani za Nijemce. Do čitanja!
13.07.2015.
